Inja https://blog.dnevnik.hr/inja-vivace

petak, 04.12.2009.

Dala sam otkaz...

Zadnja dva dana imam strašne oscilacije raspoloženja, čas sam sretna, smirena, čas tužna i nemirna zbog odlaska. Radim još sljedeći tjedan i na trenutke osjetim potrebu da ostanem, a onda se trgnem i odlučim da ipak nema smisla.
Nema smisla, jer neki ljudi, točnije vlasnik, nakon što je skoro dotaknuo dno i dalje to ne želi priznati i dalje misli da je najpametniji i da je za sve njegove probleme kriva država i kriza. Ma kakva fucking kriza!?
Kriza mu je zato što ne može više svaki mjesec dobiti neki novi kredit ili leasing.
Kriza mi je i zato što mora platiti milionske obveze, a nemože više lovu upucavati u nebuloze, širiti se bez plana i programa.
Kriza mu je, kao i još jednom našem poznatom poduzetniku i supruzi mu "pjevačici" čije se carstvo urušilo, zato što nisu znali poslovati, a oko sebe su umjesto školovanog kadra imali kumove i kume, koji su isto kao i oni zasjeli u velike urede, a da prije toga nisu sjedili u školskim klupama, o fakultetskim da i ne govorim.
Međutim, iako mu opstanak visi na tankoj niti, on i dalje ne dopušta da mu nas nekoliko pomogne. Nije mi jasno kako nekom može biti toliko teško priznati da je pogriješio, tražiti pomoć i pokušati spasiti ono što se spasiti da, a još uvijek je to mnogo. Neće biti zadugo...
Zato ja odlazim u potragu za mjestom gdje je poslovanje donekle zdravo, gdje se cijeni znanje, trud i rad, a ne mazanje očiju, zavaravanje i laganje samom sebi i drugima.
Na kraju krajeva, kako bi rekao moj kolega, sa ovakvim nogama i sisama, neću dugo biti nezaposlena. Hebeš pamet!


04.12.2009. u 09:36 • 6 KomentaraPrint#^

utorak, 01.12.2009.

Otkaz

Danas dajem otkaz. Nisam sretna zbog toga. Ili jesam? Neznam.
Prije mjesec i nešto pokušala sam učiniti isto, međutim direktor nije bio oduševljen tom mojom odlukom, obećao je neke promjene. No one se nisu desile, a moj uvijet je bio da se neke stvari promijene do 01.12. Kad se samo sjetim kako je dramatično obećavao, kumio i molio.
Danas neću pasti na glumu. Odlučila sam definitivno. Iako možda glupo, jer nemam siguran drugi posao. Naći ću ga, uvjerena sam u to, bez obzira na trenutno stanje na tržištu poslova.
Čak mi i odgovara da neko vrijeme budem doma, više uživm u Faci, jer ruku na srce u zadnje vrijeme nisam bila najbolja mama. Na poslu sam provodila i šesnaest sati.
Još sam samo u dilemi da to učinim odmah, prije ručka, punog želuca ili na kraju radnog vremena.
Neki pritisak mi je u prsima, srce mi ubrzano lupa, dlanovi mi se znoje...

01.12.2009. u 09:42 • 5 KomentaraPrint#^

četvrtak, 23.04.2009.

Varam, ali se ne kajem

Na pisanje ovog posta me potakla Rudarka, svojim nedavnim temama.
Ja imam ljubavnika, godinu i pola. Zbog toga ne osjećam krivnju, uopće. Vjerojatno ću naići na osude ovdje, priznajući to.
Sve je počelo u jednom periodu mog života kad su mi kockice bile loše posložene. Nisam bila ona prava ja, jer su mi neki ljudi, na čelu sa sveki, ispili svu pozitivnu energiju iz mene.
Tu se pojavio on. Kada sam ga prvi puta vidjela osjetila sam da će mi ta osoba postati dio života. Upoznali smo se preko zajedničkog prijatelja, kad je ušao u prostoriju svi zvukovi i slike oko mene su nestali. Nisam dovoljno vješta da riječima opišem osjećaj koji me tada snašao. Večer koja mi je na početku izgledala kao i svaka druga, pretvorio je u večer koju ću, kao jednu od najljepših, pamtiti zauvijek. Savršeno mi je odgovarao kao sugovornik, a onda me nepovratno kupio plesom. Neko sam se vrijeme, unatoč ogromnoj fizičkoj privlačnosti, odupirala platonski, prijateljski odnos pretvoriti u nešto drugo. A onda je jednog jutra naboj, stvoren telefonskim razgovorom, postao previše jak i popustila sam, jer ionako sam već bila emotivna preljubnica.
On živi i radi na relaciji Zagreb-drugi grad, službeno je slobodan, a neslužbeno neznam niti me zanima. Viđamo se kad dođe ovdje, kad sam ja poslovno u njegovom drugom gradu ili ako ja putujem negdje drugdje on me prati. Dok je u Metropoli viđamo se isključivo kad ja Facu spremim na spavanje ili ako je Faca kod moje Maje. Pod nikakvu cijenu mu ne bih posvetila niti sekundu vremena na uštrub Face.
Od njega ne želim ništa više od ovog što imamo, da sam i slobodna ne bih se vidjela s njim u nekoj drugoj vrsti veze od ove.
Ja svoga muža volim na jedan, a njega na drugi način. Različite su osobe i samim time nepodobne za usporedbu, zato to niti ne radim. Jednostavno mi on ispunjava neke praznine koje postoje u bračnom životu.
Trenutno sam potpuno ispunjena i sretna. Ne grizem se zbog toga što ne živim po nekim moralnim normama, jer ipak sam si ja (nakon Face) na drugom mjestu. Želim živjeti punim plućima i nedostatak zraka sam pronašla u njemu, u našim lijepim trenucima.
Da sutra toga nestane bit ću sretna što sam to imala.
I

23.04.2009. u 10:46 • 11 KomentaraPrint#^

petak, 17.04.2009.

Malo sam se častila, hehe!

Jučer je pala plaća uvećana za pozamašnu stimulaciju, zasluženu jednim odlično odrađenim projektom.
Poslije posla sam krenula u City, ali sam zaboravila da je otvoren novi dio, te da je gužvetina. A ja gužve ne volim. Postajem nervozna. I onda sam od te nervoze ulazila u dućane koje i inače posjećujem, plus neke nove i harala ko blesava. Na brzinu isprobavala ono što baš moram, a ono što ne moram samo sam bacala na pultove.
I tako su mi sada ormari, odnosno pod, jer je još sve u vrečicama, nešto puniji. Sako, hlače i suknja Hugo Boss, dva Esprit kostima sa suknjama, dvije suknje i jedna haljina Orsay, nekoliko vestica i košulja Orsay, troje hlače Morgan, dvoje traperice, Guess novčanik i torba, dvije večernje torbice Patrizia Pepe i još dvije dnevne torbe Promod. Tenisice, trenirke, donje rublje, podosta stvari, previše,naravno iz Irisa. Dvoje balerinke i 4 para štikli(2x Bata, 2x Pollini, 1x Guess, 1x Miss Sixty). Igračke i odjeća za Facu, a naravno i Buco je dobio nekoliko stvari. Skoro zaboravih, pao je i rozi Samsung SGH-F480. Vjerojatno ima još nešto, li se sada ne mogu sjetiti.
Faca i Buco su na moru, tako da danas imam vremena rasporediti te stvarčice, jer nemora on znati baš za sve. Zbog mira u kući, neke se stvari izvade iz ormara i pita li jel to novo, ma ne, vidio si to već. Za dobrobit njegovih živaca ne mora znati baš za sve:)
Inače, ako vas zanima, ja baš i neznam sa lovom, ne trošim iznad mogućnosti, ali trošim na krive stvari. Barem tako kažu drugi ljudi. Dio iznosa koji sam shebala na obleku, mogla sam, recimo, staviti u neki fond. Trenutno nemam niti najmanju grižnju savjesti što sam to potrošila, ali sinoć jesam. Raspoloženje mi je naglo palo nakon što sam stigla doma, sva ona euforija koja me držala dok sam kupovala se pretvorila u neku depresiju. Nimalo mi nije bilo žao novaca koje sam potrošila na njih dvojicu, ali grizla sam se zbog onog djela koji sam spi... na sebe. To mi se događa svaki puta kad dođem iz bilo kakve kupovine. Danas mi to više liči na umor ili se na taj način oslikalo to što mi Faca jako nedostaje.
Sutra se vraćaju iz Poreča, tako da ću večeras tugu i samoću liječiti izlaskom u novim krpicama.
Uhvati li i vas ponekad grižnja savjesti nakon kupnje?

17.04.2009. u 19:27 • 8 KomentaraPrint#^

četvrtak, 16.04.2009.

Imam jednu "dragu" kolegicu, vrijednu u tračanju, eskiviranju, prešetavanju, dok je u poslu nešto malo manje vrijedna. U zadnje vrijeme sam joj ja glavna tema, neću još dugo jer se glavni likovi njezinih tema brzo izmjenjuju. Nije joj nikako jasno kako sam ja, nakon što sam skoro zadnja došla u firmu najbrže napredovala i kako sam na poziciji o kojoj ona samo može sanjati. Za njezin pojam je nemoguće da netko sa završenim fakultetom i još dva preostala ispita na drugom, sa vrlo dobrim znanjem 3 strana jezika i praksom u branši, napreduje. Ja sam za nju balavica koja je sigurno ljubavnica generalnog diše (u kojeg je btw. zaljubljena) ili barem njegovog sina. Nema veze što sam zaposlena u firmi nakon dugoročnog pozivanja njihove uprave, zbog vrlo dobrih preporuka i odlično odrađenog projekta u kojem je moja sadašnja firma, neposredno, sudjelovala i gdje me sadašnji direktor zamijetio. Njezine me priče uopće ne zabrinjavaju, štoviše nasmijavaju me jer nije mi bitno što, nego tko to govori. Da to priča kolega za kojeg smatram da puno više vrijedi od sadašnjeg radnog mjesta i da je premalo plaćen za trud, zalaganje i znanje, e onda bih se malo zabrinula zbog trača.
Najnovije sam jučer slučajno čula dok je u toaletu kolegici dočaravala kako me vidjela da sa dišom šetam po Centru. Kolegica joj je rekla kako ne vjeruje u to, a ova joj se kune:" Kunem ti se ista Inja i diša, ma sigurno su bili oni, ma nema tko drugi." Pukla sam od smijeha, ali se u meni probudila i želja za malom pakosti, nekom osveticom. Maloprije je upisivala poštu u excel tablicu (da, da to je domet njezinih odgovornosti), taman je negdje otišla, vjerojatno na dvadesetu čik-pauzu danas i to mi je bila idealna prilika za malom osvetom. Ušla sam u njezin ured, pomakla tablicu u nedogled i ostavila tako. Znala sam da će baš mene zvati kad to vidi da joj kažem što se desilo, jer uvijek me pita za pomoć. Valjda sam još jedina ostala koja joj želi pokazati. I stvarno, zove ona za desetak minuta upomoć. Uvjerila sam ju da je izbrisala sve podatke upisane do tada, ne samo svoje već večinu podataka u firmi. Sigurno se pitate kako netko može povjerovati u takvu glupost, e pa vidite da može. Još je u panici kako da obznani nadređenima što je napravila. Sva crvena i zajapurena hoda okolo kao muha bez glave. Još sam nekolicini kolega rekla što sam napravila, tako da su oni naglas komentirali da im nešto nije u redu sa kompjuterima. Neka pati još malo, a onda ću joj reći da pazi što radi na poslu, a ne da brine da li ja radim blow job direktoru.

16.04.2009. u 08:42 • 10 KomentaraPrint#^

petak, 10.04.2009.

Kad je vrijeme za drugo djete?

Buco u zadnje vrijeme stalno navaljuje da želi drugo djete. Ja ne. Barem ne još i kad me pita kada? neznam mu odgovoriti. A baš je zapeo, čak me pokušava potkupiti, kaže da ako pristanem dobivam nove louboutinke i jedne Jimmy Choo:) Neću lagati da ponuda nije primamljiva, ali ipak ću si ih kupiti sama, nema ucjene!
Njegovi argumenti su da želi puno djece (3-4), među kojima neće biti velika razlika u godinama (Faca 2,3 god), te da je sada pravi trenutak za drugo djete. 90% ljudi koji me okružuju svaki dan me izluđuje pitanjima kad ću na drugo djete. Nemoj da razlika bude velika, nemoj da ostane jedinac, bolje ti se riješiti pelena sto prije, rodi sada dok još imaš živaca za malo djete, što si starija teže ćeš (i za 10 godina ću biti mlada)....i još slični komentari i savjeti.
Ja još želim uživati samo u Faci, nekako nisam spremna djeliti pažnju iako znam da će to majka priroda izvesti savršeno, kada dođe do toga. Pelene, bočice, zubići, prohodavanje meni nije bilo tlaka, ja sam uživala u svakom trenutku. Ok, imala sam sreću jer Faca se nikad nije budio po noći, tako da nikada nisam bila neispavana. Hoću reći da argument „bolje da se riješiš pelena odjednom“ meni nije dovoljan da bih sada rodila drugo djete. Na poslu mi je odlično i želim još napredovati, imam još jednu stepenicu koju u ovoj firmi želim prijeći. Isto tako mi je ovog trenutka život jako dobro posložen, posao, vrijeme sa Facom koje se trudim što više i što kvalitetnije iskoristiti, a kad on zaspe ja imam vremena za sebe. Iza 21 sat ja ili učim ili sam na fitnessu, vani sa frendicama ili jednostavno odmaram. Naravno, vjerojatno bih i sa još jednim djetetom uspijevala organizirati život kako želim, ali sada jenostavno nisam spremna. Eto i maloprije sam kolegicu pitala da li ima tabletu protiv menstrualnih bolova, a ona mi je odgovorila da rodi drugo djete pa neću više imati bolne mjesečnice. To su mi govorile i prije Face. Netočno u mom slučaju.
Govore mi da ako napravim veliku razliku među djecom neće se dobro slagati. Smatram da je to individualno, jer između mene i Sele je razlika 2 god, pa se kao klinke i nismo nešto slagale, dok smo sada naj frendice. Znam slučajeve gdje je razlika puno veća, a braća ili sestre su uvijek bili složni. Ima jedinaca koji su zbog toga bili nesretni, ali i onih koji su uživali u tom statusu.
Znam, odluka nije samo moja i Bucina je, ali kako da mu objasnim da nisam spremna, odnosno da za sada ne želim više djece. Možda se to promijeni sutra, možda nikada, ali sada je tako. Možda je to nepošteno prema njemu koji silno želi drugo djete (i još koje), međutim ne želim biti nepoštena niti prema sebi, a bila bih da sada zatrudnim. Facino mišljenje neznam, a nemogu ga niti znati jer kad ga Buco ispituje svaki puta da drugi odgovor.
Koja su vaša iskustva i mišljena po tom pitanju?

10.04.2009. u 14:51 • 11 KomentaraPrint#^

srijeda, 08.04.2009.

Vratila se ja:)

Nekada davno sam bila na blogu Le temps passe vite!, ali kako sam zaboravila sve lozinke, to mi se često događa jer uvijek stavljam različite gdje god se logiram, morala sam otvoriti drugi blog. Sada mi je i drago zbog toga, osjećam se kao da sam kupila nešto novo.

U međuvremenu se izdešavalo dosta stvari, lijepih i onih za koje bih radije da se nikada niko ne dese. Umro mi je tata, prije godinu dana, još je tuga jednaka kao i tada. I još mislim da je negdje i da će se vratiti. Danas mu je rođendan. Zadnji sam mu čestitala na bolesničkoj postelji. I nadala se da će za ovaj sve biti dobro. Ali...
Faca je odlično, bolje djete nemogu poželjeti! Sutra idemo na kontrolu za alergiju, tako da se nadam da će i na tom polju biti sve ok, kako bi mali gurman mogao proširiti svoju paletu klope:)
Buco, ah, klasika kao i prije, nešto bolje. Ustvari, kad malo bolje razmislim dosta bolje, čini mi se da odrasta, hahaha! Ja sam prestala pristajati na prevelike kompromise koji su me činili nesretnom i stvari su nekako postalo bolje. On se više trudi, ja nagrađujem i obrnuto.
Od kraja porodiljnog je prošlo već više od godinu dana tijekom kojih radim posao na kojem sam vrlo sretna. Rezultati se vide, napredujem, po nečijim mišljenjima i prebrzo, a ono meni najbitnije radim ono što volim i za to sam dobro plaćena.
Sveki....ne bih o njoj, dan mi je odličan ne želim si ga kvariti.

Odoh sada komentirati vas, nisam dugo,, iako sam redovito čitala sve blogove koji su mi interesantni. A onda kad me prođe ovaj postgablecni umor, hvatam se posla.

Uživajte!

08.04.2009. u 12:42 • 5 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.